U rubrici “Priče iz Domovinskog rata” donosimo priče, činjenice i sjećanja na najvažnije događaje Domovinskog rata, trenutke hrabrosti, žrtve i odlučnosti koji su oblikovali slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Naša je misija čuvati istinu, dostojanstveno se prisjećati branitelja i približiti svim generacijama važne datume, operacije i ljude koji su obilježili stvaranje naše Domovine. Ovaj prostor posvećen je informiranju, edukaciji i sjećanju, kako bi se nikada ne zaboravila težina vremena kroz koje smo prošli i cijena slobode koju danas imamo.
U nastavku donosimo davno objavljeni članak na portalu Braniteljski.hr i Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat.
Dan nakon pogibije pripadnika Vojne policije 132. brigade Našice-Orahovica, u vojnim djelovanjima u Gornjoj Pištani život gubi pripadnik 2. bojne 132. brigade Orahovica Branko Jaklić. O tom kobnom danu i pogibiji svoga suborca progovorio je i Dragan Lizačić, kojeg je tada zapala smjena u Gornjoj Pištani kod položaja ”Raketara”.
„Tog 5. ujutro došla nam je smjena u Gornju Pištanu, točnije kod ”Raketare”, gdje smo držali položaje. S obzirom da je to bilo oko sedam sati, vrijeme svitanja, zimsko doba, spustili smo se s ”Raketare” u kuće, koje su se nalazile ispod položaja, ne bi li se malo ugrijali i skuhali si kavu. Međutim, nije prošlo dugo od primopredaje kad je krenulo puškaranje. Vod, koji nam je došao na smjenu, počeo se povlačiti s ”Raketare”, jer je neprijateljskih vojnika očito bilo dovoljno da posiju paniku i da nam naprave probleme u našim redovima.“ – prisjećao se Dragan početka napada pobunjenih Srba na Gornju Pištanu te konsolidacije obrane u blizini prvih kuća ispod ”Raketare”.
(Foto: Branko Jaklić drugi s lijeva na položaju u Humljanima)
„Uspjeli smo zadržati položaje u koritu rijeke, koja se nalazi ispod tih prvih nekoliko kuća, međutim, situacija nam se samo pogoršavala. U tom pretrčavanju i mijenjanju položaja od snajperskog metka poginuo je naš suborac i prijatelj Branko Jaklić.“ – nevoljko se Dragan prisjećao nesretnog događaja.
Pritisnuti vatrom s taktički višeg položaja iznad Gornje Pištane, povlačenje ostatka voda 2. bojne dovedeno je u pitanje.
„S obzirom da smo cijelo vrijeme preko Motorole tražili pomoć da se bar možemo povući s druge strane ceste u šumarak, odjednom smo čuli zvuk Tamića kako dolazi u selo. Naime, momci (op.a. Zdravko Pleša “Alf” i Mario Mužar) iz ZNG-a na Merkuru imali su jedan Tamić s protuavionskim mitraljezom u tovarnom prostoru te bi oni najčešće na svaki zvuk neprijateljskih aviona izlazili na teren. Kad je momak počeo pucat iz tog PAM-a, to se sastavilo i nebo i zemlja. Oni su se vozali naprijed/nazad po cesti i pucali po njihovim položajima te praktički odbili napad i nama dali vremena da se povučemo.“ – opisivao je Dragan epilog napada pobunjenih Srba na Gornju Pištanu.
„Da nije bilo tih momaka s tim Tamićem, ne znam kako bi se proveli. Činjenica je da bi žrtava bilo puno više, no mislim da ih je samo dragi Bog poslao da nas izvuku iz nevolje koja nas je snašla.“
U spomen na pripadnika 2. bojne 132. brigade Branka Jaklića.
Svjedočanstvo: Dragan Lizačić
Autor teksta: Dino Mataz
(Foto: Zdravko Pleša “Alf” i Mario Mužar s “Tamićem”)